Sadako hoće živjeti – patnja nevinih

Književnost ima zadatak podsjećati nas da rat nikada ne smije biti opcija, a da su sigurno i sretno djetinjstvo ispred svih ideala. Danas su učenici osmih razreda, s nastavnikom Ivanom Volićem, obrađivali ulomak iz romana “Sadako hoće živjeti”, a zatim i sami izradili svoje papirnate ždralove. Uz pomoć knjižničarke Marije Marić, ždralovi su našli svoje mjesto na policama, a uz njih Marija je pripremila citate iz navedenog romana koji svjedoče o besmislu rata, ali i snažnoj volji za životom.

Ivan Volić

Sadako hoće živjeti (1961.) najpoznatija je knjiga austrijskog pisca Karla Brucknera. Glavni lik romana je djevojčica iz Hirošime Sadako Sasaki koja je s četiri godine doživjela atomsko bombardiranje Hirošime te oboljeva od posljedica radijacije. Sadako vjeruje da će ukoliko napravi tisuću papirnih ždralova ozdraviti. Nažalost, njezina borba je završila smrću nakon što je uspjela napraviti 990 ptica. Ovaj roman prikazuje patnju i bespomoćnost običnih ljudi, djece, koji postaju namjerne ili kolateralne žrtve u sukobima velikih sila. Ljudi su sposobni za velike i divne stvari, ali i za neizrecivo zlo. Ni jedna druga vrsta na Zemlji nije sposobna napraviti genocid, zločine, uništenje sebe samih, kako to može čovjek. I najstrašnije… proizvesti patnju djece, najnevinijih bića, koja tek što su udahnula život. Na našim tablama vidite neke ključne riječi tog zla koje se naziva rat: “bomba” (atomska), “vojnik”, “smrt”, zatim “ždralovi” koji simboliziraju besmrtnost, čistoću, otpornost i dobru sreću. Hoćemo li postići ono čemu se Sadako nadala, hoće li nas katastrofalne posljedice bacanja atomske bombe naučiti biti bolji ljudi, koji će umjesto destrukcije gajiti dobru sreću, čistoću (duše i uma)… ili ipak nećemo naučiti iz svojih pogrešaka?
Zadnja tabla postavlja upravo to pitanje.

Marija Marić

Broj pregleda: 6103

Pročitaj više

SUSTAV KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

Naša škola je jedna od gimnazija u Bosni i Hercegovini koje se nalaze u Sustavu Katoličkih školskih centara – Škola za Europu.