RAZGOVARALI SMO S ALENOM

Koristeći se novom opremom, učenici Literarno –novinarske sekcije Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ – Osnovne škole Travnik razgovarali su s Alenom Gudalom 21. studenoga 2019. godine. S uzbuđenjem i veseljem obavili su odlično svoj prvi zadatak. Zahvaljuju se Nadbiskupijskom centru, Školi i Alenu jer su im omogućili potrebnu opremu.

Za početak možete li nam nešto reći o sebi? Kako se zovete? Kada ste rođeni? Koju školu ste završili i koja je vaša uloga u Nadbiskupijskom centru?
O... puno pitanja. Ja se zovem Alen. Meni je trideset godina i radim u KŠC-u već četiri godine. Osim što radim u KŠC-u, radim projekte s Nadbiskupijskim centrom za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ Ovdje, gdje se mi trenutno nalazimo, je Regionalni ured Centra. To je prvi Regionalni ured i oni su u suradnji s KŠC-om otvorili ured kako bi pružili mogućnost učenicima da sudjeluju i na drugim aktivnostima, osim onih aktivnosti u školi.
Što vas je dovelo u ovu školu?
Pa moje prethodno iskustvo. Bio sam volonter dugo u Centru za mlade dok sam studirao, kasnije kad sam završio fakultet, počeo sam pomalo raditi s Centrom pa smo vodili sam razne radionice ovdje u Travniku i širom Bosne. Onda smo došli na ideju kako bi bilo dobro da budem tu cijelo vrijeme i tako da sam ja tu već četiri godine.
Možete li nas upoznati s radom Vaše sekcije?
Moja sekcija je jako interesantna. Vi ste vjerojatno čuli za nju, to je Sekcija animatora i volontera. To je, čini mi se, najveća sekcija sad u školi. Imamo 38 članova koji su raspoređeni u više skupina i svaki član ima određeni zadatak s drugim članovima. Sekcija je osnovana prije tri godine. Spontano smo došli na ideju osnovati sekciju jer smo imali smo jedan veliki projekt koji se zove „72 sata bez kompromisa“, sigurno ste čuli za taj projekt, i kako smo imali ogroman broj volontera, došli smo na ideju da možemo čak osnovati sekciju. Krenuli smo polako sa sekcijom koja je bila ideja za neke volonterske projekte, međutim to je preraslo u nešto više pa tako da mi danas imamo ogromnu sekciju koja radi i s Osnovnom školom. Animira učenike iz Osnovne škole, vode mini volonterske akcije, djeluju na međunarodnim projektima. Puno, puno imamo zadataka.
Projekata u našoj školi je sve više. Možete li nam reći tko organizira i planira projekte koji su vezani za našu školu?
Uglavnom je moj zadatak da pišem projekte i apliciramo na te projekte. Hoćemo li dobiti projekte ili ne ovisi od ljudi koji ocjenjuju naše projekte. Tako je to inače, a recimo ja najviše, na primjer, sastavljam radove s ravnateljem i direktorom. Razmislimo koji projekt trebamo, gdje možemo aplicirati, odnosno gdje možemo i za što trebamo aplicirati, da li je to možda problem nekog kabineta, opremanja, stvaranje partnerstva s nekom školom izvan BiH, slanje naših učenika, a nekad se dogodi da mi dobijemo ponude od raznih organizacija, iz škola drugih zemalja koji nas pitaju želimo li sudjelovati u međunarodnom projektu i onda pogledamo kakav je program. Ako se to nama svidi, onda mi kažemo može ili ne može, jesmo ili nismo zainteresirani. Na osnovu toga počinjemo zajedno pisati projekt. Tako smo već jedan projekt pisali, trebalo nam je dvije godine da dobijemo taj projekt. Tako da to oduzme dosta vremena.
Bogatiji smo za jedan fotoaparat i diktafon. Na koji način smo ostvarili taj dobitak?
Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ svake godine ima nekoliko natječaja. Ti natječaji su inače za srednje škole, udruge, župe, skupine mladih, nevladine organizacije. U pitanju su mini fondovi kojima se želi podržati rad mladih, želi se pružiti prilika mladima da napišu neki projekt ili da dobiju neka sredstva kako bi realizirali svoje ideje. Mi povremeno apliciramo za takve projekte i tako je to bilo i u šestom mjesecu kad je Centar kroz svoj natječaj želio pružiti mogućnost medijske promocije škola, župa, udruga i nevladinih organizacija. Odlučili smo napisati projekt za Literarno – novinarsku sekciju jer mi imamo vas u OŠ i onda sam razgovarao s direktorom i vašom profesoricom, koja vodi sekciju, kada smo zaključili da vašoj sekciji nedostaje jedan dobar fotoaparat i diktafon kako bi mogli praviti intervjue, vježbati, tj. učiti kako pravilno koristiti sva ta pomagala. Tražili smo ta sredstva kako bi naši učenici mogli krenuti polako s praktičnim dijelovima, a to je upravo ovo što sada radite. Napisali smo taj projekt i dobili smo sredstva prije nekoliko mjeseci te odlučili kupiti sve to što vam je potrebno.
Što je to Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“?
Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ je, simbolično da kažem, jedan veliki centar mladih. To je jedna od najvećih organizacija za mlade u BiH osnovan od strane Vrhbosanske nadbiskupije. Djeluju već 10 godina, a krenuli su kao jedna mala organizacija u jednoj maloj kući gdje su mladi volonteri sa svećenicima i časnim sestrama radili mini volonterske akcije, prikupljali su humanitarnu pomoć,skupljali su i pakirali pakete koje su slali ili su organizirali mini ekološke akcije. Kako je sve više ljudi dolazilo i bilo ih sve više zainteresiranih, izrastao je u jedan ogromni Centar za pružanje mogućnosti mladima za dodatno obrazovanje, praktičan rad i sudjelovanje u raznim projektima u i izvan BiH. Ovo je ukratko i trebat će nam poseban intervju za to.
Kako ste Vi započeli raditi u Nadbiskupijskom centru?
Možda sam vam jednim dijelom i odgovorio kroz prethodno pitanje. Započeo sam kao volonter, kao i mnogi drugi. To se dogodilo spontano budući da sam ja sasvim slučajno čuo za Centar i zainteresirao se za rad. Bio sam na jednoj volonterskoj akciji, pa drugoj, trećoj i onda su me oni zvali da im se pridružim. Tako da sam godinama u Centru.

Koje ideje želite promicati kroz Vaše aktivnosti?
Prije svega želim stvoriti prostor gdje će mladi dobiti mogućnost dodatno se educirati izvan nastave. Želim doprinijeti da mladi vide kako funkcioniraju stvari izvan naše škole, naše zemlje. Zato mi i imamo međunarodne projekte na koja idemo. Većina učenika živi u manjim mjestima i moja je ideja bila više internacionalizirati našu školu, dovesti strance kod nas da vide kako mi radimo, također da mi odemo u neke druge zemlje kako bismo im pomogli shvatiti veličinu ovog svijeta. Eto to je ukratko moja ideja.
Koji su Vaši projekti?
Uh...imamo ih puno. Evo imali smo projekt za Literarno-novinarsku sekciju, projekt „Koračajmo zajedno“ za učenike Gimnazije koji radimo sa susjednom školom. Taj je projekt veoma uspješan, također imamo i projekt „Formacija animatora - Mladi za mlade“ gdje učenici iz Gimnazije uče kako raditi s mladima, zatim imamo razne volonterske projekte tijekom školske godine koji traju jedan dan, dva ili više. Imamo jedan projekt koji realiziramo s prvim, drugim i petim razredom. Počeli smo prošli tjedan i to vode naši animatori, odnosno Sekcija animatora i volontera. Imamo i jedan projekt koji se zove „Vision is decision“ koji je posvećen demokraciji među učenicima, tako da naši učenici već sutra putuju u Sarajevo gdje će tri dana boraviti i imati program koji će im pomoći da stvore benefite koje demokracija pruža.
Koji je Vaš najbolji i najvažniji projekt?
Meni se posebno sviđa projekt „72 sata bez kompromisa“ zato što mi tijekom trajanja tog projekta budemo najveća skupina u državi. Preko sto volontera u Travniku je tada, preciznije 112 je bilo prošle godine. Taj projekt se događa svake dvije godine i zapravo smo imali najveću skupinu volontera tijekom tri godine realizacije tog projekta. Tako da jedva čekam taj projekt iduće godine. Dosta veliki uspjeh je i to što su neki projekti što se tiču infrastrukture bili, na primjer zamijenjeni su svi krovni prozori u školi, dobili smo novo vanjsko igralište i taj projekt smatram veoma uspješnim. Naša škola je sada jedina koja ima takvo igralište u Travniku.
Kakve mogućnosti nudi Centar mladima?
Centar nudi mladima priliku za dodatnu edukaciju, duhovni rast i razvijanje vještina. Te vještine se mogu razviti i kroz razne projekte koje Centar nudi putujući kroz BiH, odnosno od škole do škole, od župe do župe i nevladinih organizacija, tj. partnera, a također je tu i bezbroj edukacija koje se događaju u samom Centru za mlade u Sarajevu. To je ukratko, a tu su mnogi projekti međunarodne suradnje gdje mladi imaju mogućnost stjecati vještine, koje možda nemaju priliku ovdje steći, kroz putovanja u druge zemlje.
Što zapravo znači i što predstavlja animator?
Animator je riječ koja se već udomaćila, prije nekoliko godina bila je pomalo strana. Sada svi znaju što su animatori i čime se bave. Animator je prije svega prijatelj djece i mladih, radi s djecom i mladima i stvaraju im mogućnosti. Kroz svoje vještine koje su stekli omogućuju djeci i mladima s kojima rade shvatiti svoje sposobnosti i vještine kako bi ih upotrebljavali aktivno u školi i izvan škole, i animatori će nastaviti pomagati djeci i mladima kroz čitavu školsku godinu.
Što sve planirate u budućnosti i koliko će učenici imati priliku sudjelovati?
Počeli smo s nekim projektima koje sam ja već prezentirao, na primjer već sutra naši učenici putuju u Sarajevo sa sedam učenik, osim njih imamo drugu skupinu koji putuju u subotu i nedjelju, u pitanju su projekti „Koračajmo zajedno“ i „Vision is desizion“. Osim toga mi se već pripremamo za međunarodni projekt koji će početi iduće godine u šestom mjesecu, polako osmišljavamo program. Planiramo jedan sastanak u drugom mjesecu kad ćemo se konačno dogovoriti za jedan projekt koji radimo u Austriji, aktivno pišem i druge projekte. Nisu to projekti vezani samo za učenike, nego su to često projekti koji se tiču same infrastrukture škole. Te projekte je nekada malo teže dobiti, ali mi ne odustajemo. Mi pišemo pa čekamo. Dakle imamo puno planova i događaju se pomalo spontano, ali već sad imamo puno aktivnosti koje planiramo. Već idući mjesec imat ćemo mini volonterske akcije u našoj školi sa sekcijom. Kada nas vidite u žutim majicama, znate da smo aktivni.
Što biste poručili nama mladima?
Poručio bih da budu aktivni, slijede svoje snove i ideale, da se svaki dan probude sretni i da traže sreću u malim stvarima i onda će ih to dovesti do puno većih stvari.
Hvala Vam što ste pristali odgovoriti na naših nekoliko pitanja. Želimo Vam uspjeh u daljnjem radu.
Hvala vama. Ja vama želim puno sreće i uspjeha u radu s ovom novom tehnologijom koju ste dobili.

Literarno – novinarska sekcija

LINK ZA PREGLED GALERIJE NA MOBILNOM TELEFONU

Galerija: 
Više informacija o našem Zavodu, u kojem djeluje sjemenište, internat, osnovna škola i gimnazija možete pronaći u slijedećim izdanjima:
Travnička spomenica
1882-1932
Travnička spomenica na 25. godišnjicu Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa i Velike gimnazije Sjemenišna crkva u Travniku - Crkva mladih i za mlade Izvješća za školske godine 1941.-42., 1942.-43. i 1943.-44.