Bliži se Valentinovo, romantični blagdan koji je ne tako davno stigao u naše krajeve. Zaljubljeni cijelog svijeta međusobno se darivaju 'slaveći' tako svoju ljubav, trgovci zadovoljno trljaju ruke, a proizvođači slatkiša obaraju rekorde prodaje čokolade.
Tvorci Valentinova su nepopravljivo romantični Talijani. Istina, postoji nekoliko tumačenja otkud potječe blagdan no potpuno je sigurno kako je samo ime dobio po rimskom svećeniku Valentinu. Naime, prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladića izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju.
U Rimu, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14., a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovjekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja "Valentinovskih" čestitki.
No, bez obzira koje je tumačenje točno, ne zaboravite da je 14. veljače Dan zaljubljenih pa ga tako i proslavite.

Zbog ubojstva učenika Katoličkog školskog centra «Sv. Josip» u Sarajevu Denisa Mrnjavca, održan je prosvjedni skup koji je započeo pred Katedralom u središtu Sarajeva. Na stepeništu Katedrale, koja je posvećena Srcu Isusovu – simbolu božanske ljubavi prema čovjeku i svemu stvorenom, stajali su vršnjaci ubijenog Denisa Mrnjavca držeći u rukama fotografije ubijenog Denisa te natpise: «Oprosti nam, Denise», «Koliko još Denisa?», Hrana, ne oružje», «Nasilje nije odgovor», «Mijenjajte zakon, ne čekajte nove žrtve djece ubojica», «Kad nepravda postane zakon, otpor je naša dužnost», «Javno suđenje»… Na sebi su nosili bijele majice s natpisom: «Svi smo mi Denis». Među tisućama okupljenih građana bila je i majka ubijenog Denisa.

Ravnatelj Katoličkog školskog centra vlč. mr. Ivica Mršo nakon prosvjednog skupa u povodu ubijenog učenika Denisa Mrnjavca u Sarajevu, izjavio je: «Ovaj skup je bio tužan i dostojanstven. Velik broj ljudi je izišao na ulice i pokazao što misli o svemu. Nadam se da će ovo makar donekele doprinijeti da nijedan drugi Denis ne nastrada»

U prepunoj sportskoj dvorani naše škole u utorak, 5. veljače u 11 sati, započeo i prigodni program povodom obilježavanja poklada; dana koji prethodi Čistoj srijedi (Pepelnici) kojom ulazimo u vrijeme Korizme. U njoj se u molitvi, postu i čineći svakodnevno djela dobra, poistovjećujemo sa Isusom Kristom, i njegovim 40-dnevnim boravkom u pustinji, prije nego je za sve nas, grešne i nemoćne u ljudskim strastima, podnio poniženja.
Strpljivi djelatnici, uzbuđeni učenici (od 5. razreda osnovne škole do naših maturanata) kao i njihove kreacije; budno povjerenstvo*, te simpatični voditelji**, zajedničkim su snagama doprinijeli uspješnoj realizaciji ovog malog projekta. Svaki se od razreda predstavio svečano defilirajući pored velikih očiju našeg povjerenstva (ni bučne reakcije ostatka «šarolike mase» nisu ih uspjele zbuniti), a birane su najbolje skupne maske za obje škole, kao i najbolje pojedinačne kreacije. Nagradu za najbolju skupnu masku dobili su razredi: VI.d – osnovna škola, te IV.c – gimnazija, a najkreativniji pojedinci bili su Anto Jozak (osnovna škola) i Marija Grebenar (gimnazija). Također su posebne pohvale povjerenstva dobili učenici: Anto Jurić, Ognjen Lemo i Josip Jovišić.

Clanak Mateje Rajkovic u cijelosti mozete procitati tako da kliknete na procitaj vise, a slikice potrazite u fotogaleriji.

Sveti Nikola, kao omiljeni svetac djece slavi se 6. prosinca i djeci je to najljepši uvod u božićne blagdane. Sveti Nikola pohodio je i našu školu te je učenicima razredne nastave dijelio tradicionalne poklone (razni slatkiši, bomboni, čokoladice, olovke i sl.). Učenici svih odjela razredne nastave pripremili su prigodni program u auli škole.

Priča o sv. Nikoli kaže da je živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela bogata i siromašna djeca. Djeca su bila bogata jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelja, ali nisu imala igračke ni obuće, osim jednog para čizmica. Ipak su djeca vrijedno čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Navečer bi Nikola prolazio i u svaki prozor u kojemu je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji te više nije mogao na svoj imendan ići u selo i donositi igračke. Da djeca ne bi bila tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu, svaki je roditelj u tom malom selu stavljao u čizmicu različite sitnice koje će obradovati mališane.

Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Mario Subašić
Branimir Barišić
Josip Šunjić
Boris Mijač
Kristijan Divović
Nikola Galić
Josip Juričević
Monika Barnjak
Ena Rajić