ČETVRTAK 14.04.2011:
18 sati – SVEČANA AKADEMIJA u auli Centra
(program izvode učenici obiju naših škola)

PETAK 15.04.2011
9:30 sati – DUHOVNA OBNOVA djelatnika Centra
11 sati – svečana SVETA MISA u sjemenišnoj crkvi (predvodi mons. dr. Pero Sudar, biskup)
12:30 sati – “PRIOROVA PRIČA” – dirljiva priča-pjesma jednoga svećenika o povijesti vlastitoga zvanja (izvode sjemeništarci)

DOBRO NAM DOŠLI!

Valentinovo je romantični blagdan koji je ne tako davno stigao u naše krajeve. Zaljubljeni cijelog svijeta meðusobno se darivaju 'slaveći' tako svoju ljubav, trgovci zadovoljno trljaju ruke, a proizvoðači slatkiša obaraju rekorde prodaje čokolade.
Tvorci Valentinova su nepopravljivo romantični Talijani. Istina, postoji nekoliko tumačenja otkud potječe blagdan no potpuno je sigurno kako je samo ime dobio po rimskom svećeniku Valentinu. Naime, prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom dogaðaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon èega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladića izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom dogaðaju.
U Rimu, još dok je krščanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo krščanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14., a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovjekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja "Valentinovskih" čestitki.
No, bez obzira koje je tumačenje točno, ne zaboravite da je 14. veljače Dan zaljubljenih pa ga tako i proslavite.

Obavještavaju se učenici i djelatnici Osnovne škole i Gimnazije da se prema odluci Ministarstva obustavlja nastavni proces zbog pogoršane epidemiološke situacije u našoj Županiji od 21. Siječnja 2011. Do 28. Siječnja 2011.
Redovita nastava počinje u ponedjeljak, 31. Siječnja 2011. godine po važećem rasporedu.

U KŠC-u "Sveti Josip" u Sarajevu, u periodu od 7. do 9. siječnja 2011. godine, održan je XVI. seminar za prosvjetne djelatnike Sustava katoličkih "Škola za Europu". Seminar su otvorili i sve nazočne pozdravili: don Tihomir Šutalo, moderator prvog dana Seminara, don Ivica Mršo, ravnatelj Centra domaćina i biskup Pero Sudar, promicatelj Sustava koji je sve nazočne pozdravio u ime organizatora Seminara – Pedagoškog vijeća Sustava katoličkih „Škola za Europu“.

Predavanje mons. dr. Ivana Devčića, riječkoga nadbiskupa prezentirao je don Pavo Jurišić, dekan KBF-a u Sarajevu, a prigodnu propovijed pod večernjom svetom misom pročitao promicatelj mons. dr. Sudar. Nadbiskup Devčić je u predavanju naslovljenom Vjera u Boga - izvor nadahnuća za nesebičan angažman u katoličkim školama progovorio o profilu djelatnika katoličkih škola, njihovoj motiviranosti glede angažmana u vlastitome pozivu, kao i pitanju autoriteta.

Drugog dana Seminara  prof. dr. Mirjana Mavrak s Filozofskoga fakulteta u Sarajevu Odsjeka za pedagogiju u svome izlaganju govorila o promjenama u obrazovanju nastavnika, novim nastavnikovim kompetencijama, oblikovanju znanja, umijeću komunikacije, profesionalnom identitetu nastavnika, ali i o očekivanjima roditelja i učenika.

Treći dan Seminara započeo je s jutarnjom svetom misom koju je predvodio don Ivica Mršo i protekao je u susretu djelatnika s članovima Pedagoškoga vijeća i promicateljem Sustava katoličkih "Škola za Europu" mons. dr. Perom Sudarom. Nakon predstavljanja projekta Aktiva pedagoga: Odgoj – temeljna zadaća nastavnika i škole, uručeni su certifikati o napredovanju i edukaciji GROZD-a, a nagrada "Erich von Brandis" ove je godine zasluženo dodijeljena nastavnici razredne nastave Boženi Volić iz KŠC-a "Petar Barbarić" iz Travnika. U završnoj riječi promicatelj mons. dr. Pero Sudar naglasio je da učenici danas kao nikad ranije trebaju ono što učitelj jeste u odnosu na ono što u spoznajnome obliku može dati, te da škole Sustava katoličkih „Škola za Europu“ ne žele biti bolje od drugih već biti bolje od sebe samih.