Literarni radovi povodom Dana učitelja 2018.

MOJ NAJDRAŽI NASTAVNIK

 

Moj je omiljeni nastavnik

užasno cool lik!

Jako je pametan

i s đacima spretan.

Mnogi ga se boje

pa kada ih pita,

ukipe se k’o stolice svoje

i samo na mjestu stoje.

Ali meni je to riječju jednom malom

– UVAO! Pa, nastavnik se našali  šalom.

Stil mu je lijep, frizura ista,

zjenica čista,

a u dječjim glavama pitanja trista.

On je odličan lik,

moj omiljeni nastavnik.

 

Anamarija Štefner, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“- Osnovna škola Travnik

 

UČITELJI

Učitelji svakoga uče

od škole pa do kuće.

I neka zna đak, đak svaki

da su mu to dani laki.

Još su lakši kada đak uči

od svog učitelja, u školi  i u kući.

Da učitelja nema

i da škole nema,

đak svaki bi samo da drijema.

Zato je dobro što učitelji postoje

i lijepo je što svoj dan imaju.

 

Anđela Štefner, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“- Osnovna škola Travnik

 

 

DA SAM JA UČITELJICA

 

Slatkiše i petice dijelila bih

da sam učiteljica ja.

Svaki put kada bi me vidjeli

učenici bi me grlili.

Ne bi se oni s učenjem mučili

kroz igru polako sve bi naučili.

Lako glagole i imenice bi shvatili

i od školskog stresa ne bi patili.

 

Lana Tusun, 7.c

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

UČITELJI

 

Učitelji djecu uče,

nekad se malo i muče.

Zajedno s njima vrijeme provode,

a roditelji samo djecu dovode.

Mnogo knjiga u torbama je,

a prvašići se još škole boje.

Djeca slušaju na svakom satu,

jer gledaju učenicu Katu.

Učitelji djecu uče,

trunčicu ih i malo muče.

Neka zna đak svaki

da su mu školski dani laki.

 

 

Annabel Bilić, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

 

NASTAVNICI

 

Nastavnicima nije teško

učiti nas vješto,

ali nama je teško učiti,

sjesti i mali se mučiti.

 

Dane provode pripremajući sate,

ali to ne shvaća učenik Ante.

Oni mnogo se trude i

uče nas poštovati ljude.

 

Nastavnik nije biti lako

to svjedoči učitelj Marko.

 

Andrea Lovrić, 8.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

NASTAVNICI U BUDUĆNOSTI

 

Zamislite nastavnicu u budućnosti

Koja se ne muči i ne mora tipkati,

Kontrolni nije više na papiru

Nego je na touch-screenu.

Ploče nisu više tu

Sve je na kompjuteru.

Nastavnici u budućnosti

Na valovima će surfati

I iz daleka nas podučavati.

 

 

Ana Pršlja, 8.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

NASTAVNICI

Da je nastavnik biti lako,

to bi bio svatko.

Znanje s nama dijele,

a mi to naučimo na vrijeme.

Oni nas uče raznim stvarima

od lijepog ponašanja do padeža.

Oni su nam kao roditelji,

zato ih trebamo poštovati.

Dobro učiti zadaća je đaka,

ali ta zadaća mu i nije laka.

Nastavnici rado petice dijele

i svima uspješnu budućnost žele.

 

Mia Vidović, 8.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

DA SAM JA UČITELJICA

 

Da sam ja učiteljica

peticu bi imalo svako dijete

da bude sretno od glave do pete.

Da sam ja učiteljica

prilozi djecu ne bi zamarali,

oni bi to brzo savladali.

Ne bi imali zadaće,

već bi gledali filmove crtače.

Matematika djecu ne bi mučila

životu bi ih poučila.

 

Petra Martinović, 7.c

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

DAN UČITELJA

Dobro je što taj dan postoji

jer biti učitelj svatko se ne udostoji.

Tko je izmislio dan taj

neka mu je čast i raj.

Neka svaki učitelj bude sretan,

makar taj dan,

neka ima neki lijepi san.

Ali mislim da je svaki učitelj sretan

svaki dan makar malo

jer mu je do škole stalo.

 

Anđela Štefner, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

ŠKOLA

Škola, škola za mene je sreća,

nekada manja, nekada veća

jer škola je dar.

Ima djece puno, puno

Koja sanjaju o školi. Ludo?

 Neka djeca ne znaju i da postoji.

Škola je tu da nas nauči,

A ne da nas namuči.

Nikada ne treba školu mrziti.

Dobro, i ja je nekada malo mrzim,

ali je ipak više volim.

 

Anđela Štefner, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“ – Osnovna škola Travnik

 

 

                        KAKO JE UČITELJ ZAVOLIO ŠKOLU?

 

 

     Bilo je to davno, ne toliko davno, prije trideset godina. Jedan učitelj se zaposlio u školi. Nije htio baš raditi u školi, ali taj je fakultet završio jer ga je otac nagovorio i to je jedino znao. Kada je došao u školu, bio je učitelj 5.c jer je učiteljica odselila u Austriju.

     Prvi dan škole djeca su galamila. Učitelj ih je umirivao. Upoznali su se prvi sat, a učitelj je već bio na rubu živaca jer djeca su samo pričala, a on nije ljubitelj priče. Više voli šutjeti i raditi u miru. Djeca su stalno šaputala, a učitelj je pucao od glavobolje. Kada se završila škola, učitelj je odmah iz učionice htio kući, ali ga je učiteljica Mira zaustavila: „Molim vas, trebali bi prvo u zbornicu na razgovor s ravnateljem“. Učitelj je samo izjurio van, nije poslušao učiteljicu. Kada je došao kući, odmah je otišao leći. I tako svaki dan. Pucala mu je glava kao puška.

     Za Dan učitelja, petog listopada, djeca su učitelju napisala pismo. Na pismu je bilo nacrtano veliko srce.

 

 

Anđela Štefner, 6.a

KŠC „Petar Barbarić“- Osnovna škola Travnik